"Nemaš pojma koliko te obožavam...Možda malo i previše"-rekao joj je dok su mu se oči caklile od alkohola... Gledala ga je u čudu, u nevjerici, klela je taj alkohol i ostale opijate jer govori baš ono što ne treba i to baš sada kada odlazi i kada će se morati na dugo vremena oprostiti od svega što su imali. A imali su. Ono nešto, zasigurno. Približio joj se udaljen par milimetara od nje od čega je počela drhtati i on je to dobro osjetio. Čvrsto ju je primio za kukove i počeo je milovati po leđima i rukama, mrsio joj je kosu i gledao joj u te nesigurne oči koje su se bojale njegovog pogleda jer je bio previše...stvaran?
"Ma ne zanimaju me ovi, neka gledaju koliko god žele."-odjednom šapne i počne joj milovati lice...To je tako voljela kod njega. Doticao joj je čeljust, obraze, jagodične kosti, nos, pa čelo, a onda ono što je najviše i volio. Njene purpurne usnice... Tada je i ona osjetila njegov drhtaj kada ju je poljubio sa takvom žestinom da je mislila da će se onesvijestiti.

"Ako ovo nekome kažeš ubit ću te. Volim ja tebe, ali gotova si ako se ovo pročuje, jesi me čula?"- Rekao joj je prijatelj pažljivo gledajući može li ga ovaj čuti. "Daj, znaš da neću nikome reći samo reci već jednom!"-odgovorila je prigušeno i brzo jedva čekajući što će čuti.
"Kad je saznao da odlaziš danas dotrčao je meni i vikao je da nemaš pojma koliko mu značiš i koliko te samo voli...i...rasplakao se. Suze su samo krenule. Odmah ih je pobrisao. Kunem ti se ja ga nikad takvog nisam vidio, zapravo, nisam mogao vjerovati i taman kad sam vidio tebe u daljini primio me čvrsto za ruku i zarežao kako ni slučajno ne smijem tebi ništa reći, a kamoli ikome drugome. A tebi govorim ovo jer mi je dosta da misliš kako njemu nije stalo do tebe i ovo vam je zadnji dan i želim da oboje znate na čemu ste, a vaš odnos nije mala stvar i idete mi na živce sa svojim igricama i znam da vam sve što možete biti nije suđeno, ali mislim da nam je svima već puna kapa natezanja i konstantne napetosti među vama dvoje, a sve je tako jednostavno zapravo....“
Ona je ostala skamenjena gledajući u odsjaj mjesečine u moru i bila je ljuta kao nikad prije. Kako joj ovo sada može napraviti? Dobro, ima li on imalo mozga u toj glavi? Radije bi htjela da je mrzi, da joj je rekao da ide što prije, bilo što što bi je povrijedilo na par mjeseci i sve bi bilo bolje. A sada?

"A zašto moraš biti tako tvrdoglava uvijek, jebemu mater!?"-vikao je i bijesno hodao naprijed. Namrštila se i potrčala jer je ona htjela biti ispred njega u svakom smislu te riječi.
"Aha da, i što sam još, hajde prosvijetli me?"-odgovorila je uznemireno.
"Ma odi od mene više, ne zanimaš me ni najmanje, odi si svima njima, mene ostavi na miru!" na što je ova poludjela i zaustavila se tik ispred njega gledajući ga ravno u oči koje su sada bile crne.
"Znači u tome je problem? Ti smiješ sve, ja ne smijem ništa!? Pa lijepo si si ti to sve zamislio, stvarno, svaka ti čast! Možeš uletavati kojoj god želiš i raditi s njom što god ti padne na pamet, a ja ne smijem ni pričati sa suprotnim spolom?? Zagrliti ga, ma bože sačuvaj, ha? I onda ga još onako brutalno pretučeš bez razloga? I kako bih ja trebala reagirati na to, objasni mi?"-izgovorila je ubrzano znajući da ovo sve ne vodi nigdje.
"Gledaj, ne zanimaš me, radi što te volja. Zapravo, ne, nećeš radit što te volja, ja ti ne dam da se družiš sa tim idiotom i gotovo!"-rekao je gurnuvši je sa strane i produžio je korak.
U tom trenutku ga je tako htjela opaliti nečime, našamarati ga ili mu baciti nešto u to lijepo lice. Kako li se samo usuđuje njoj zapovijediti, pa što si misli, tko je on?
"Znaš što? Neću nikoga ni pipnuti, ali to je zato što sam ja tako odlučila i to je moja odluka. Ne radim ništa zato jer mi ti tako kažeš već zato što sama tako mislim. I prestani si laskati i misliti kako si pokupio svu pamet svijeta jer nemaš pojma još ništa o životu. Kao ni ja. Ali barem se ne pravim kao da znam. I nemoj misliti kako možeš svakog vrtiti oko malog prsta jer će ti se to vratiti, pazi što sam ti rekla. Misliš kako je sve tako lagano, kako svi sve shvaćaju olako i kako ne postoje osjećaji. E pa postoje i ne govorim ti to iz vlastitog iskustva jer ja ni za kime nisam patila, govorim ti to općenito. I evo sada ja krećem zato jer sam odlučila tako. Ne zato jer si mi ti to rekao ili zato što ja tebe pratim. Bok!"-rekla je okrenuvši se i bosim,ubrzanim korakom krenula prema glavnom trgu. Bilo joj je postajalo sve jače i jače, kosa joj je smetala i nije vidjela ništa pred sobom. Glupe iglice su joj se zabadale za kožu, ali nije htjela sad ispasti tako smotana. Prošlo je desetak minuta kada joj je zazvonio mobitel i ona ga je, još uvijek ubrzanim korakom, vadila van iz torbice. Broj je bio nepoznat, ali se ipak javila.
"Dolazi na staro mjesto iste sekunde"-čula je mrzovoljan, dubok i ljutit glas i kada je htjela nešto reći veza je bila prekinuta.
Pola sata je lutala ulicama i pitala se koji vrag već nije otišla kući i zašto se osjeća kao da je sve tjera tamo. Da je drugačija situacija sigurno bi otišla kući, ne bi ni razmišljala o tom pozivu. Drugačija situacija. Ali ovo nije drugačija situacija, ne smije biti, sasvim je jednaka kao i one dosad! Nije nimalo posebna, kao ni on sam!
Ponavljala si je to u glavi dok su je noge nosile do dogovorenog mjesta. Ugledala je njega naslonjenog na auto sa cigaretom u ustima i opuštenim stavom iako je ona vidjela da je itekako napet. Bio je toliko zgodan da ga je odmah sad htjela na tom autu, samo njega i nikog drugog.
Bili su si tako blizu i ona je samo čekala kad će početi sa svojim prodikama, ali nije se mogla toliko usredotočiti na to, nije mogla smisliti odmah što će mu reći u obranu jer je zbog njega uvijek gubila koncentraciju. Najednom ju je dignuo i ovio joj njene noge oko njegovog struka i nabio ju na ogradu. Boljelo ju je, ali istovremeno uživala je u njegovim dodirima po cijelom tijelu...

"Volim te. Ne mogu vjerovati da to govorim, ali ti uvijek moraš biti neka posebna očito."-rekao joj je sa smiješkom držeći je za lice. Vlak je trebao krenuti za točno dvije minute.
"Hvala ti što si došao. Meni je bez obzira na sve što nam se dogodilo bilo lijepo. I više od toga."-šapnula je gledajući naizmjence u sat i njega.
"Hvala što i ti mene voliš, budalo. Nego, i meni je bilo lijepo. Sad ti moraš opet doći k meni. Nagovori si roditelje, sad smo se upoznali, trebalo bi biti lakše. Potrudi se malena. Pazi što radiš i čuvaj se. Rekao bih ti da misliš na mene, ali znam da ti neće proći dan, a da ti neću nedostajati. Što mogu kad sam tako neodoljiv."-rekao je zagrlivši je i ljubivši je ostatak minute.
"Rekla bih ti svašta sada, ali odlaziš pa ću biti milostiva i popustiti. Joj ajde idi da te ne gledam više. Brzo."
"Idem, ne pjeni se odmah. Ljubavi... Nemoj me zaboravit, jasno? I dođi mi što prije!"-rekao je dok su zadnji otkucaji na satu prošli. Primio ju je za ruku, poljubio zadnji put i nasmijao se onako kako samo on zna.